Dodik pronašao partnere u Federaciji BiH / Tihić: "Ne osjećam grižnju savjesti!"
Dva dana nakon sastanka sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem te dva dana uoči novog sastanka sa liderima stranaka iz koalicije koja čini Vladu Federacije BiH, predsjednik Stranke demokratske akcije je u svom stranačkom uredu razgovarao sa urednikom magazina "Dani". Objavljujemo prvi dio autorizovanog intervja o ključnim temama od interesa bh. javnosti...
- Kakvo je sada Vaše zdravstveno stanje? Da li su teška bolest i dugotrajna terapija ostavili traga na Vaše psihofizičko stanje?
Hvala Bogu, dobro je. Bilo je pet operacija, bilo je tih terapija, ali moja psihofizička kondicija se, kao što vidite iz ovih aktivnosti, vratila u onu formu kakva je bila i prije oboljenja.
- Da krenemo upravo od Vaših aktivnosti. Recimo, od ovog sporazuma sa Dodikom, po tačkama. Prvo, vlasništvo nad državnom imovinom. Jeste li svjesni da ste sporazumom prekršili član 1. Ustava BiH, koji garantuje kontinuitet BiH kao države, što uključuje i kontinuitet vlasništva nad državnom imovinom? Otkud Vama pravo da otuđujete imovinu države BiH, protiv koje se Vaš partner Milorad Dodik toliko bori, i da je dodjeljujete Federaciji i Republici Srpskoj?
Ta konstatacija nije tačna. Nije povrijeđen Ustav, na osnovu Ustava je napravljen ovaj sporazum, jer će državnim zakonom biti riješeno pitanje imovine koju je BiH dobila kao pravni sljednik bivše SFRJ, odnosno Republike BiH. Nema tu nikakvog kršenja Ustava. Obično pravni nadripisari izvode takva tumačenja.
- Čekajte, u sporazumu se govori da će dio imovine, neophodan za nadležnosti države BiH, pripasti državi, a ostatak će pripasti...
I to je po Ustavu, i to je po zakonu.
- Po Ustavu nije. Po tome ispada da se bivša Jugoslavija raspala na Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, Crnu Goru i Republiku Srpsku i Federaciju BiH.
To nije tačno, to vas je neko dezinformisao, dao vam je neka nadritumačenja. Kod nas ima puno ljudi koji su malo nešto čitali o pravu, pa misle da znaju. Ta pitanja koja vi postavljate obično postavljaju takvi ljudi, koji pročitaju malo, dio prava. Znate, da bi se pravo razumjelo, nije dovoljno znati samo jedan zakon. Mora se znati nadaleko više. Moraju se znati međunarodni sporazumi, mora se znati Ustav, moraju se znati zakoni sa lijeve i desne strane, zakoni iznad, ispod, da bi se moglo dati pravno tumačenje. Ova pitanja potiču od ljudi koji samo usko tumače jednu odredbu koja je po sebi samo opšta, a kroz ostale zakonske propise se daje kompletno tumačenje. Uostalom, kada se donese zakon o državnoj imovini, oni koji smatraju da je suprotan Ustavu, mogu pokrenuti spor na Ustavnom sudu BiH.
- Hoće li sva imovina države BiH pripasti državi BiH sa suverenim pravom njenih organa da je dodjeljuju na korištenje, pri čemu će titular imovine biti država?
Da. Imovina pripada državi i državnim zakonom se određuje kome šta pripada. Znači, država određuje šta pripada njoj, a šta entitetima, kantonima, općinama.
- Da li Dodik prihvata prije tog određenja da sva imovina bude uknjižena kao vlasništvo države Bosne i Hercegovine?
Nije mi jasno pitanje.
- To je najbitnije!
Nije bitno. Jer, pazite, dodjela imovine se može utvrditi i riješiti zakonom, a može i odlukama nekih organa. Mi hoćemo da se to riješi zakonom. Znači, imovina je bosanska, državna, i sad se zakonom kaže: ovo pripada državi, ovo pripada entitetu, ovo pripada kantonu, opštini...
- Uredu, samo moramo raščistiti sljedeće. Da li, dakle, Dodik prihvata da prije tog zakona država BiH bude upisana kao titular sve imovine države BiH, a pri tome, naravno, ne mislim da država koristi tu imovinu, jer je ona ogromna, ili kad joj ne treba, a da pravo korištenja pripada i entitetima, kantonima, gradovima, opštinama...?
Prema međunarodnom sporazumu, BiH je pravni sljednik te imovine. I BiH svojim zakonima raspoređuje kome će ta imovina pripasti, koliko treba njoj, koliko ostalima. To će biti riješeno zakonom. Ne odlukama nekih organa, nego zakonom.
- Ali, država BiH sada ima svega oko 25 državnih institucija.
Ne.
- Koliko ih ima?
Ja mislim da ima najmanje 60-70 institucija, još kad tome dodamo, naprimjer, DGS, SIPA-u, OSA-u, Upravu za indirektno oporezivanje, Oružane snage BiH, koje imaju široku strukturu i mrežu odjela…
- Mislio sam na ove krovne institucije.
... i SIPA, ili Uprava za indirektno oporezivanje, carina, sve je to država.
- Dobro. Zašto se dobrovoljnim odricanjem imovine države otklanja mogućnost širenja državnih institucija, dok se znatno ojačavaju entitetske?
Nema dobrovoljnog odricanja imovine. Država zadržava ono što njoj treba. I može zadržati i preko toga, ukoliko ima u projektu formiranje nekih novih institucija. To se zakonom reguliše. Neka državna imovina ima stotinu jedinica. Može se uraditi tako da sve pređe na državu, a može se uraditi da zakonom odmah kažemo, da ne budemo formalisti, od ovih sto jedinica, naprimjer, trideset treba državi, trideset treba entitetima, trideset treba kantonima, deset treba općinama... I to će zakonom biti riješeno.
- U tome i jeste problem. Zašto bi zakonom regulisali nešto što je državno?
Daleko je veća vrijednost ako je to riješeno zakonom nego da to prepustimo na volju Vijeću ministara, koje je izloženo raznoraznim blokadama.
- Oprostite, ja sam u prvi mah mislio da je ovo stvarno nesporazum, da sam ja pogrešno shvatio...
Jeste pogrešno shvatili.
- Nisam, sada ste me uvjerili u suprotno. Crnogorska imovina u sukcesiji je vlasništvo Crne Gore, hrvatska je vlasništvo Hrvatske, srbijanska Srbije, a samo BiH neće dobiti tu imovinu kao država, nego će ona zakonom biti podijeljena između države i entiteta.
Pravo je države da to uradi. Isto su tako uradile Srbija, Crna Gora i Hrvatska. Ni u ovim slučajevima države nisu uzele sve sebi.
- Jeste, ali tek kad se upiše kao državno vlasništvo, kad država bude titular, pa da je dodjeljuje na korištenje.
Pazite, ona je titular samim tim kad donosi zakon. Čim ona donosi zakon, to znači da ona raspoređuje imovinu. Parlament BiH u formi zakona raspoređuje imovinu, i kaže: ovo treba državnim institucijama, ovo treba entitetskim institucijama, ovo treba kantonalnim institucijama, ovo treba...
- Niste tako govorili na sastanku u OHR-u 19. augusta ove godine, kad ste kao dokument SDA iznijeli, citiram: "Državna imovina je vlasništvo BiH i kao takva se mora uknjižiti na BiH." Šta se dogodilo od 19. avgusta do danas pa ste promijenili stav?
Ništa se nije dogodilo.
- Kako nije? Promijenili ste stav.
Nisam promijenio stav. Pitanje državne imovine se može rješavati u formi zakona, isključivo kroz zakon, a može se riješiti tako da zakon samo djelimično riješi neke stvari, a ostalo prepusti Vijeću ministara ili Parlamentu. Mi ćemo ovdje to zakonom riješiti, jer državnim zakonom rješavamo kome pripada šta od državne imovine. Znači, ovo je sve državna imovina i mi zakonom kažemo ovo će ostati državi, a ovo ide nižim oblicima vlasti.
- Ali, je li, kao što ste 19. avgusta tvrdili da se takva mora prvo uknjižiti na BiH, pa onda stav države...
Pa sama činjenica da država to uređuje zakonom, da to rješava zakonom...
- Ali Dodik do sada nije htio čuti za to.
... Jer se to ne rješava entitetskim propisima, nego državnim zakonom. Znači, država jedina raspolaže imovinom i država svojim zakonom kaže kome šta pripada.
- Ali, sve pripada državi jer se radi o državnoj imovini. Poznato Vam je da srpski predstavnici nisu htjeli ni čuti za tu varijantu.
Nije tačno. Srpski predstavnici nisu htjeli da čuju za ovu varijantu koja je sad dogovorena. Oni su željeli da sva imovina ide na entitete, a da država ima pravo korištenja. Čak su premijer Špirić, premijer Branković i Dodik napravili sporazum za vojnu imovinu - da ona pripada entitetima, a da država ima pravo na korištenje. Ovim sporazumom smo to prekrižili, napravili smo kako treba, perspektivna nepokretna vojna imovina pripada državi...
Opširnije u magazinu "Dani" (br. 596)...
