User Online

58 Posjetioca online

Lajk box

Kalendar

Februar 2019
P U S Č P S N
« dec    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728  
Dobro došli na wWw.Kozarac.Com najstarijem kozaračkom portalu
Posjetite nas i na Facebooku: https://www.facebook.com/kozaraccom
Želimo Vam ugodan dan sa puno uspjeha….

„Avaz“ u posjeti bošnjačkim povratnicima u Prijedoru.

Kako živjeti u gradu u kojem se samo Srbi, od kojih su mnogi klali i protjerivali bošnjačke civile, sada normalno šeću čaršijom? Znaju to Bošnjaci povratnici u Prijedor, krajišku Srebrenicu, kako ga mnogi zovu! Znaju to i Hrvati povratnici, ali i svi ostali. Suživot postoji. Ali, kakav?

Nemoguć suživot

– Moja Bosna plasira se na svjetsko prvenstvo, ja ne smijem izaći iz kuće, ne smijem vrištati u kafiću, ne smijem uzvikivati „Bosna, Bosna“, a najradije bih poletio od radosti – priča nam u jednom ugostiteljskom objektu konobar Haris.

Nedavni napadi na Bošnjake, kažu nam naši sagovornici, nahuškani su od političara. Jednostavno, mnogi od njih žele prikazati da suživot nije moguć.

Teško je u Prijedoru razgovarati s nekim Bošnjakom, a da čovjeka od njegove priče ne obuzme jeza. Takvu priču kazala nam je Sadika Kadirić. Njen sin Admir imao je 32 godine kada su ga pred njenim očima, na kućnom pragu, ubili rafalnom paljbom. Sadika je njegov leš četiri dana čuvala u kući, nije znala šta da uradi s njim. Ali, uprkos svom zlu koje je doživjela, ona se vratila u svoj Prijedor.

– Došli su nakon nekoliko dana i tražili leš broj 24. Rekla sam im da odmah mogu pokupiti i broj 25 – priča ova hrabra majka.

Nakon toga, kaže, ništa je ne može preplašiti.

– Bilo je u početku, neki bahati političar iz Sarajeva izađe iz svog udobnog doma na televiziju i kaže: Ukinut ćemo Republiku Srpsku. S prvim mrakom ja moram ugasiti svjetlo da mi ne porazbijaju prozore – nastavlja svoju priču Sadika, koja danas živi sama u svom domu u starom gradu u Prijedoru.

Također, frapantna je informacija da je Mišo Rodić, trenutni šef za boračko-invalidsku zaštitu u Općini Prijedor, jedan od ispitivača u zloglasnom logoru Keraterm.

Organizirati povratak

– Imate koliko hoćete ljudi, čak i policajaca koji se šetkaju gradom, a koji su u ratu bili aktivni. Tako da je i to jedan od razloga zašto se ljudi ne žele vratiti. Imamo dosta slučajeva da su se vraćali na svoja ognjišta, ali ih je otjerala ta institucionalna diskriminacija – kaže Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša Prijedora.

S druge strane, bošnjački predstavnici vlasti busaju se u prsa da je Prijedor grad primjer kako se treba organizirati povratak. Povratak znači vratiti se i organizirati život, imati posao, školovati djecu… U Prijedoru nije tako. Nadaleko su poznate prijedorske inat-kuće. Na svakoj su spuštene roletne.

Naselja Zecovi, Čarakovo, Rizvanovići, Bišćani, Hambarine su prelijepa. Na zgarištima ranijih kuća sagrađene su ljepše, veće, bogatije. Ali, vlasnici tih kuća u Prijedor dolaze dva puta godišnje. Sve je čudno pusto…

Stranke u vlasti samo osuđuju

Edin Ramulić, aktivista za ljudska prava, kaže za naš list da se nagledao svega, ali za konkretna rješenja poziva bošnjačke predstavnike u vlasti.

– Imate situaciju da nakon napada na Bošnjake, stranke u vlasti, zna se koje su već dvije decenije, osim saopćenja da „najoštrije osuđuju napade“ ništa ne poduzimaju. Teško je i uspostaviti mehanizme sigurnosti, ali zašto se u gradovima Federacije u kojima žive Srbi ne daju tim ljudima jednaka prava kao i svima ostalim. Mislim da bi to bio dobar odgovor da se ovakvi incidenti više ne događaju – ističe Ramulić.

avaz.ba

Loading Facebook Comments ...

Komentariši

Sie müssen angemeldet sein, um kommentieren zu können.